četvrtak, 21. lipnja 2012.
suomi classic punk
izvolite šestodjelnu kolekciju klasike finskog punka
-----------
part 1.
---
2.
"
---
3
---
4
---
5
---
6
---
pa vi to sve fino skinite, poslušajte i iskomentirajte :-)
srijeda, 2. ožujka 2011.
srijeda, 24. veljače 2010.
knjiga iz rovinja :-)
Dobar vam dan. Zovem se Ivan Prgomet Selak.
Rodjen sam 15.3.1984 u kliničkoj bolnici u slavonskom gradu Osijeku koji se u to vrijeme nalazio u republici Jugoslaviji.
Dragi otac i majka zovu mi se iVANKA I iVAN.
16.3.1976 mi je rodjena voljena sestra Ines. Ines ima dvoje djece Bornu i Leonu i muža Danijela. Što se toga tiće ja trenutno nemam niti djevojku. Trenutno je poćetak dvije tisuće i devete godine.
Krajem ljeta dvije tisuće i sedme godine dogodila mi se teška prometna nesreća zbog koje sam još uvijek nepokretan te se krećem u invalidskim kolicima. Inaće studiram na fakultetu ekonomije u Osijeku. Od poćetka dvije gisuće i devete godine nalazim se u bolnici dr. Martin Horvat u Rovinju na rehabilitaciji, oporavak još uvijek traje i još uvijek sam nepokretan.Najviše me muće kalsifikati na oba koljena i na oba kuka. Njih ću najvjerojatnije morati operirati za par mjeseci. Pa se nadam da ću onda moći bar na štakama hodati. Ali sutra se vraćam kući u Osijek gdje ću nastaviti raditi sa privatnim fizioterapeutom Petrom. Sa Petrom radim tri puta tjedno po dva i po sata. Svaki puta po sto i pedeset trbušnjaka. I u ortozama hodam po kući. Hodam tako što me Petar drži za lijevu ruku a prijatelj Hrvoje za desnu ruku. Svaki puta uspijem sve više koraka napraviti. Otac mi je nažalost isto teško bolestan. On je prije tri mjeseca operirao perikarditis.Hobiji su mi sviranje bas gitare i ponekad sam i disk đokej. Prije sam organizirao svoje tulume zvali su se "disko igranke"tamo sam puštao plesnu glazbu sedamsesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća.Što se tiče društva jako sam sretan zato jer imam gomilu prijatelja u Osijeku i Zagrebu.Upravo sam se vratio sa šetnje u svoju bolničku sobu broj dvadeset i jedan.Taman prije nego što poćne većera.Poslije većere ću gledati televiziju. Većernji dnevnik i poslije toga možda i neki film. Šetnja me razveselila, jer je vani prilićno ugodno iako je uskoro moguća i kiša.Nazvao sam dragu sestrićnu Anu kad sam bio na bolnićkoj terasi koja je ogromna oko sto kvadrata. Na njoj samo nas dvoje i dva stola za ping pong. U Rovinju su ljeta sigurno impozantna. Sigurno zato što je Rovinj turistićki gradić. Iako mi se danas sve ćini nešto depresivno- sigurmo bit će da je uobičajena zimska nedjelja. Danas je osmi mart.Majka je u kafiću dobila žute jaglace u teglici na poklon. Blistala je od sreče.Vani nam je bilo jako lijepo. Popili smo dvije kave.A poslije njih majka je popila prošek a ja malo pivo. Ugodno sam se osječao nakon piva. Nakon toga sam nazvao sve cure iz adresara mog mobitela i ćestitao im dan žena. Sad će većera pa poslije nje idem gledati televiziju. Gledat ću dnevnik pa nogometnu utakmicu između klubova Osijek i Dinamo. Ja sam iz Osijeka pa je jasno za koga ću navijati. Dinamo je razbio 2-0 ali nema veze ipak su nekoliko puta bolji. Pripremam se za subotu i slavlje dvadeset i petog rođendana.U subotu slavim s prijateljima a u nedjelju sa rodbinom.
Rodjen sam 15.3.1984 u kliničkoj bolnici u slavonskom gradu Osijeku koji se u to vrijeme nalazio u republici Jugoslaviji.
Dragi otac i majka zovu mi se iVANKA I iVAN.
16.3.1976 mi je rodjena voljena sestra Ines. Ines ima dvoje djece Bornu i Leonu i muža Danijela. Što se toga tiće ja trenutno nemam niti djevojku. Trenutno je poćetak dvije tisuće i devete godine.
Krajem ljeta dvije tisuće i sedme godine dogodila mi se teška prometna nesreća zbog koje sam još uvijek nepokretan te se krećem u invalidskim kolicima. Inaće studiram na fakultetu ekonomije u Osijeku. Od poćetka dvije gisuće i devete godine nalazim se u bolnici dr. Martin Horvat u Rovinju na rehabilitaciji, oporavak još uvijek traje i još uvijek sam nepokretan.Najviše me muće kalsifikati na oba koljena i na oba kuka. Njih ću najvjerojatnije morati operirati za par mjeseci. Pa se nadam da ću onda moći bar na štakama hodati. Ali sutra se vraćam kući u Osijek gdje ću nastaviti raditi sa privatnim fizioterapeutom Petrom. Sa Petrom radim tri puta tjedno po dva i po sata. Svaki puta po sto i pedeset trbušnjaka. I u ortozama hodam po kući. Hodam tako što me Petar drži za lijevu ruku a prijatelj Hrvoje za desnu ruku. Svaki puta uspijem sve više koraka napraviti. Otac mi je nažalost isto teško bolestan. On je prije tri mjeseca operirao perikarditis.Hobiji su mi sviranje bas gitare i ponekad sam i disk đokej. Prije sam organizirao svoje tulume zvali su se "disko igranke"tamo sam puštao plesnu glazbu sedamsesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća.Što se tiče društva jako sam sretan zato jer imam gomilu prijatelja u Osijeku i Zagrebu.Upravo sam se vratio sa šetnje u svoju bolničku sobu broj dvadeset i jedan.Taman prije nego što poćne većera.Poslije većere ću gledati televiziju. Većernji dnevnik i poslije toga možda i neki film. Šetnja me razveselila, jer je vani prilićno ugodno iako je uskoro moguća i kiša.Nazvao sam dragu sestrićnu Anu kad sam bio na bolnićkoj terasi koja je ogromna oko sto kvadrata. Na njoj samo nas dvoje i dva stola za ping pong. U Rovinju su ljeta sigurno impozantna. Sigurno zato što je Rovinj turistićki gradić. Iako mi se danas sve ćini nešto depresivno- sigurmo bit će da je uobičajena zimska nedjelja. Danas je osmi mart.Majka je u kafiću dobila žute jaglace u teglici na poklon. Blistala je od sreče.Vani nam je bilo jako lijepo. Popili smo dvije kave.A poslije njih majka je popila prošek a ja malo pivo. Ugodno sam se osječao nakon piva. Nakon toga sam nazvao sve cure iz adresara mog mobitela i ćestitao im dan žena. Sad će većera pa poslije nje idem gledati televiziju. Gledat ću dnevnik pa nogometnu utakmicu između klubova Osijek i Dinamo. Ja sam iz Osijeka pa je jasno za koga ću navijati. Dinamo je razbio 2-0 ali nema veze ipak su nekoliko puta bolji. Pripremam se za subotu i slavlje dvadeset i petog rođendana.U subotu slavim s prijateljima a u nedjelju sa rodbinom.
subota, 4. srpnja 2009.
srijeda, 1. srpnja 2009.
knjiga lol
Dobar vam dan. Zovem se Ivan Prgomet Selak.
Rodjen sam 15.3.1984 u kliničkoj bolnici u slavonskom gradu Osijeku koji se u to vrijeme nalazio u republici Jugoslaviji.
Dragi otac i majka zovu mi se iVANKA I iVAN.
16.3.1976 mi je rodjena voljena sestra Ines. Ines ima dvoje djece Bornu i Leonu i muža Danijela. Što se toga tiće ja trenutno nemam niti djevojku. Trenutno je poćetak dvije tisuće i devete godine.
Krajem ljeta dvije tisuće i sedme godine dogodila mi se teška prometna nesreća zbog koje sam još uvijek nepokretan te se krećem u invalidskim kolicima. Inaće studiram na fakultetu ekonomije u Osijeku. Od poćetka dvije gisuće i devete godine nalazim se u bolnici dr. Martin Horvat u Rovinju na rehabilitaciji, oporavak još uvijek traje i još uvijek sam nepokretan.Najviše me muće kalsifikati na oba koljena i na oba kuka. Njih ću najvjerojatnije morati operirati za par mjeseci. Pa se nadam da ću onda moći bar na štakama hodati. Ali sutra se vraćam kući u Osijek gdje ću nastaviti raditi sa privatnim fizioterapeutom Petrom. Sa Petrom radim tri puta tjedno po dva i po sata. Svaki puta po sto i pedeset trbušnjaka. I u ortozama hodam po kući. Hodam tako što me Petar drži za lijevu ruku a prijatelj Hrvoje za desnu ruku. Svaki puta uspijem sve više koraka napraviti. Otac mi je nažalost isto teško bolestan. On je prije tri mjeseca operirao perikarditis.Hobiji su mi sviranje bas gitare i ponekad sam i disk đokej. Prije sam organizirao svoje tulume zvali su se "disko igranke"tamo sam puštao plesnu glazbu sedamsesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća.Što se tiče društva jako sam sretan zato jer imam gomilu prijatelja u Osijeku i Zagrebu.Upravo sam se vratio sa šetnje u svoju bolničku sobu broj dvadeset i jedan.Taman prije nego što poćne većera.Poslije većere ću gledati televiziju. Većernji dnevnik i poslije toga možda i neki film. Šetnja me razveselila, jer je vani prilićno ugodno iako je uskoro moguća i kiša.Nazvao sam dragu sestrićnu Anu kad sam bio na bolnićkoj terasi koja je ogromna oko sto kvadrata. Na njoj samo nas dvoje i dva stola za ping pong. U Rovinju su ljeta sigurno impozantna. Sigurno zato što je Rovinj turistićki gradić. Iako mi se danas sve ćini nešto depresivno- sigurmo bit će da je uobičajena zimska nedjelja. Danas je osmi mart.Majka je u kafiću dobila žute jaglace u teglici na poklon. Blistala je od sreče.Vani nam je bilo jako lijepo. Popili smo dvije kave.A poslije njih majka je popila prošek a ja malo pivo. Ugodno sam se osječao nakon piva. Nakon toga sam nazvao sve cure iz adresara mog mobitela i ćestitao im dan žena. Sad će većera pa poslije nje idem gledati televiziju. Gledat ću dnevnik pa nogometnu utakmicu između klubova Osijek i Dinamo. Ja sam iz Osijeka pa je jasno za koga ću navijati. Dinamo je razbio 2-0 ali nema veze ipak su nekoliko puta bolji. Pripremam se za subotu i slavlje dvadeset i petog rođendana.U subotu slavim s prijateljima a u nedjelju sa rodbinom.
Rodjen sam 15.3.1984 u kliničkoj bolnici u slavonskom gradu Osijeku koji se u to vrijeme nalazio u republici Jugoslaviji.
Dragi otac i majka zovu mi se iVANKA I iVAN.
16.3.1976 mi je rodjena voljena sestra Ines. Ines ima dvoje djece Bornu i Leonu i muža Danijela. Što se toga tiće ja trenutno nemam niti djevojku. Trenutno je poćetak dvije tisuće i devete godine.
Krajem ljeta dvije tisuće i sedme godine dogodila mi se teška prometna nesreća zbog koje sam još uvijek nepokretan te se krećem u invalidskim kolicima. Inaće studiram na fakultetu ekonomije u Osijeku. Od poćetka dvije gisuće i devete godine nalazim se u bolnici dr. Martin Horvat u Rovinju na rehabilitaciji, oporavak još uvijek traje i još uvijek sam nepokretan.Najviše me muće kalsifikati na oba koljena i na oba kuka. Njih ću najvjerojatnije morati operirati za par mjeseci. Pa se nadam da ću onda moći bar na štakama hodati. Ali sutra se vraćam kući u Osijek gdje ću nastaviti raditi sa privatnim fizioterapeutom Petrom. Sa Petrom radim tri puta tjedno po dva i po sata. Svaki puta po sto i pedeset trbušnjaka. I u ortozama hodam po kući. Hodam tako što me Petar drži za lijevu ruku a prijatelj Hrvoje za desnu ruku. Svaki puta uspijem sve više koraka napraviti. Otac mi je nažalost isto teško bolestan. On je prije tri mjeseca operirao perikarditis.Hobiji su mi sviranje bas gitare i ponekad sam i disk đokej. Prije sam organizirao svoje tulume zvali su se "disko igranke"tamo sam puštao plesnu glazbu sedamsesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća.Što se tiče društva jako sam sretan zato jer imam gomilu prijatelja u Osijeku i Zagrebu.Upravo sam se vratio sa šetnje u svoju bolničku sobu broj dvadeset i jedan.Taman prije nego što poćne većera.Poslije većere ću gledati televiziju. Većernji dnevnik i poslije toga možda i neki film. Šetnja me razveselila, jer je vani prilićno ugodno iako je uskoro moguća i kiša.Nazvao sam dragu sestrićnu Anu kad sam bio na bolnićkoj terasi koja je ogromna oko sto kvadrata. Na njoj samo nas dvoje i dva stola za ping pong. U Rovinju su ljeta sigurno impozantna. Sigurno zato što je Rovinj turistićki gradić. Iako mi se danas sve ćini nešto depresivno- sigurmo bit će da je uobičajena zimska nedjelja. Danas je osmi mart.Majka je u kafiću dobila žute jaglace u teglici na poklon. Blistala je od sreče.Vani nam je bilo jako lijepo. Popili smo dvije kave.A poslije njih majka je popila prošek a ja malo pivo. Ugodno sam se osječao nakon piva. Nakon toga sam nazvao sve cure iz adresara mog mobitela i ćestitao im dan žena. Sad će većera pa poslije nje idem gledati televiziju. Gledat ću dnevnik pa nogometnu utakmicu između klubova Osijek i Dinamo. Ja sam iz Osijeka pa je jasno za koga ću navijati. Dinamo je razbio 2-0 ali nema veze ipak su nekoliko puta bolji. Pripremam se za subotu i slavlje dvadeset i petog rođendana.U subotu slavim s prijateljima a u nedjelju sa rodbinom.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)